Orao štekavac, poznatiji kao white-tailed eagle (lat. Haliaeetus albicilla) je velika ptica grabljivica rasprostranjena u sjevernoj Europi, istočnoj Europi i Aziji. Pripadala je Sredozemlju ali je populacija orlova na našim prostorima totalno nestala. Razlozi su mnogobrojni: lov i uništavanje gnijezda, uništavanje močvara, konvertiranje divljih morskih obala u brojna turistička naselja, uništavanje šuma i uporaba pesticida… Orao ne nalazi neprijatelja u prirodi, ali zato čovjek predstavlja veliku prijetnju.
U Italiji se posebno osjeća nedostatak njegove prisutnosti, kao i u ostalim regijama Sredozemlja.
1956. godine je zadnji puta promatran na Sardiniji, te je u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Švicarskoj i Italiji totalno nestao. Kod nas se u Hrvatskoj gnijezdi na dolinama velikih kontinentalnih rijeka kao što su Sava, Drava i Dunav. Na Sjevernom Jadranu nije zabilježeno njegovo gniježđenje barem 200 godina.
Orao štekavac, kojeg još nazivaju i „Aquila di mare“, što dodatno potvrđuje njegovu nekadašnju prisutnost na Sredozemlju, doseže duljinu od oko 70–92 cm, ima raspon krila od 2 do najviše 2,5 metra te neki primjerci mogu imati svjetliju glavu, vrat i rep, a općenito im perje tijekom njihovog života postaje sve svijetlije.
Radi se o veličanstvenim i impozantnim pticama. Rijetka je to vrsta koja zahtijeva apsolutnu zaštitu na Sredozemlju.
Povratak te ptice velika je vijest za sve europske birdwatcher-e, ali općenito i za ljubitelje prirode.
Izvanrednu vijest o pronalasku gnijezda ptice na našem području s nama je podijelio Vanja Puškarić, koji nam međutim nije rekao gdje se ono nalazi, što mora i dalje ostati apsolutna tajna u svrhu očuvanja samoga gnijezda. Vanja je strastveni birdwatcher i ljubitelj prirode. Prošle je godine izdvojio čak 1500 sati na području Rijeke Mirne te je njegove snimke ptica i divljih životinja sa područja potoka Škarline i sa doline Mirne moguće gledati na njegovom Youtube kanalu „Vanja Puškarić“, koji je svojevrsni katalog svih skrivenih ljepota našega kraja.
Vanja je po zapažanju gnijezda, odmah kontaktirao nadležnu instituciju u Zagrebu, ali je ispalo da se nažalost nema vremena za prstenovanje ovog mladog Istarskog štekavca, simbolično nazvanog Jože. „Jer“, kako kaže Vanja, „u Istri sve što je veliko, moćno i jedinstveno zaslužuje to ime!“.
Zato će ovaj prvi primjerak štekavca biti pušten na miru da se anonimno razvije i krene u svijet. Vanja nam još objašnjava da „kad jednom sazrije, sa sobom će ponijeti nešto važnije od bilo kojeg prstena, a to će biti sjećanje na poglede vegetacija, orografiju i zvukove koji su njemu omogućili da se nesmetano razvije.
Upravo takve elemente će i on tražiti kad bude sagradio svoje gnijezdo i nastavio lozu potomstva. A to znači da ovaj orao neće tražiti močvare i šume velikih kontinentalnih rijeka niti litice i fjordove sjevernih mora. Naš štekavac će biti jedini koji će na Sredozemlju biti na svome i svi njegovi potomci počet će se širiti obalama Sredozemlja.“.
Vanja zaključuje kako „Možemo samo biti zahvalni da je od svih beskrajnih kilometara sredozemnih obala i fantastičnih lokaliteta sudbina odabrala upravo našu pitomu Istru i skromnu Brtoniglu da odgoji tog prvog sredozemnog štekavca nakon dugo vremena. On je kao novi Adam ili možda Eva, što bi bilo puno bolje. Jer među orlovima kao i svim pticama grabljivicama...žene su Alfa.“.
Pronalazak orla štekavca značajna je prekretnica i iznimno važan događaj, koji bi mogao pretvoriti Brtoniglu u važnu ornitološku destinaciju. Povijesno je to otkriće te će se daljnjem promatranjem ove rijetke i važne vrste potaknuti valorizacija prekrasne flore i faune na području Brtonigle i okolnih općina i gradova.
Slijediti će povezivanje sa svim državnim i regionalnim institucijama koje će, sigurni smo, prepoznati unikatnost ovog događaja, te ćemo po njihovim uputstvima i u dogovoru s njima napraviti sve što je potrebno u svrhu očuvanja staništa.
Svjetski trendovi pokazuju kako će prirodne ljepote i lokalna flora i fauna, sastavni elementi takozvanog „zelenog turizma“, postati sve češći razlog dolaska gostiju. Zahvaljujući sve jačoj osviještenosti oko problematike ekologije i oko problema nestanka divljih vrsta, prirodni fenomeni postaju sve interesantniji.
Naše će lokalne ptice postati sve češći razlog dolaska gostiju. Mi smo ti koji se trebamo brinuti da one ostanu ovdje, da se gnjezdilišta očuvaju i da staništa prisutnih vrsta ostanu netaknuta.
Opisani slučaj orla štekavca dokazuje da nije još sve izgubljeno, da je naš prirodni ambijent i dalje privlačan divljim vrstama i da je suživot moguć. Najiskrenije se nadamo da će ova nova obitelj štekavaca biti prva od mnogih i da će se te prekrasne životinje konačno vratiti u naš kraj.
Autor slika: Vanja Puškarić
Orao Štekavac odabrao je Brtoniglu!
