Zapadni i južni priobalni pojas Istre koji obuhvaća područje Novigrada, Umaga, Buja i Brtonigle, najvažniji je u pogledu vinogradarske - vinarske proizvodnje. Cijeli ovaj pojas predstavlja ploču blago nagnutu prema moru, koja je u orografskom pogledu sačinjena od platoa, blagih depresija i brežuljaka. Općina Brtonigla smještena je na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka.
Prirodni uvjeti odnosno klima, reljef (nadmorska visina, nagib i ekspozicija) te tlo (dubina, stjenovitost, kamenitost i fizikalno-kemijska svojstva) temeljni su čimbenici koji uvjetuju izbor kultura koje će se uzgajati na pojedinom području, a ujedno i bitno utječu na ekonomičnost poljoprivredne proizvodnje. Na području Općine Brtonigla susreću se različiti proizvodni sustavi u poljoprivredi: od ratarsko-stočarsko-povrćarsko-vinogradarsko-vinarske, pa do specijalizirane vinogradarsko-vinarske proizvodnje. Prema dinamici pojavnosti, njihovom broju i raznolikosti, može se ocijeniti da je poljoprivreda na području općine u prijelazu iz svaštarske u specijaliziranu proizvodnju. Sukladno ovim kretanjima i raspoloživim prirodnim i proizvodnim resursima postoji i niz različitih proizvodnih tipova poljoprivrednih gospodarstava, koja su uglavnom u obiteljskom vlasništvu.
Općina Brtonigla je sastavni dio ruralnog prostora Istarske županije s pretežno poljoprivrednom djelatnosti. Poljoprivreda je najvažniji izvor prihoda stanovnika općine. Udio prihoda od poljoprivrede u općini Brtonigla je skoro 10 puta veći u odnosu na ostala mjesta u Istarskoj županiji.
Isto je tako u općini Brtonigla znatno veći udio gospodarstava koja posjeduju vlastito zemljište. Dakle, veći dio stanovništva posjeduje poljoprivredno zemljište i bavi se poljoprivredom kao jedinim ili dopunskim izvorom prihoda. Na temelju prikupljenih podataka dobivena je struktura poljoprivrednog zemljišta prema namjeni, te se može zaključiti da je ona vrlo povoljna, obzirom da je 97% površina obradivo, a da je preko polovice od toga oranica, više od 37% vinograda i preko 3% maslinika. Proizvodnja je orijentirana prema vinogradarstvu i maslinarstvu kod višegodišnjih kultura, a oranice se koriste za proizvodnju žitarica (pšenica, ječam, kukuruz i dr.), krmnih kultura i povrća. Stočarska proizvodnja naslanja se na vlastitu krmnu bazu, a proizvodi se mlijeko, tovne svinje i jaja i meso peradi.
Uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju su dobri i to kako za uzgoj višegodišnjih kultura, tako i za uzgoj ranog i kasnog povrća, ratarskih kultura, proizvodnju sjemena i stočarstvo. Od višegodišnjih kultura najpovoljnije uvjete uzgoja ima vinova loza, a zatim neke voćne vrste i maslina. Nositelj poljoprivredne proizvodnje su obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a u 2012. godini djelovalo ih je sveukupno 203.
U strukturi biljne proizvodnje prevladavaju prema zauzetim poljoprivrednim površinama ratarske kulture (žitarice i krmno bilje), uzgoj povrća na otvorenom oraničnom prostoru (krumpir, rajčica, kupusnjače), vinogradi i voćnjaci. Razina tehnologije koja se primjenjuje u proizvodnji je različita i varira od tradicionalne, primjerene ekstenzivnoj poljoprivredi, pa do suvremenih tehnoloških postupaka uz upotrebu mehanizacije, veću potrošnju mineralnih gnojiva i zaštitnih sredstava tipičnu za intenzivniju poljoprivredu. U skladu sa suvremenim spoznajama o potrebi očuvanja okoliša i ekološke ravnoteže u prirodnom okruženju, potrebno je uskladiti intenzitet proizvodnje i upotrebu umjetnih gnojiva i pesticida s ovim zahtjevima. Pri tome se ne može zanemariti ekonomski aspekt proizvodnje kao izvora dohotka za gospodarstvo, ali kad dođe do kolizije interes profita i očuvanje okoliša, onda prednost mora imati ovo potonje, kao zajedničko dobro svih ljudi. Iz tih su razloga navedene tehnologije proizvodnje u biljnoj i stočarskoj proizvodnji putokaz i osnovne naznake, nužne za sagledavanja mogućnosti razvoja poljoprivredne djelatnosti i osnovnih ekonomskih pokazatelja i odnosa.
Imajući u vidu postavke i ograničenja, prirodne uvjete, tradiciju i akumulirano znanje, može se predvidjeti da će se razvoj poljoprivrede općine temeljiti na preradi poljoprivrednih proizvoda, stočarstvu i uzgoju nekoliko skupina jednogodišnjih i višegodišnjih kultura. Prema površinama vinograda i proizvodnji vina, općina Brtonigla, sigurno spada među najznačajnije, (ako ne i najznačajnija) općine u Istri. Karakteriziraju je proizvođači sa relativno velikim površinama vinograda (preko 5 ha). Posljednjih deset godina i područje Brtonigle pratilo je kretanje tehnologije i slijedilo trend podizanja kakvoće vina, kao i u cijeloj Istri, te su nastale značajne promjene i u tehnologiji proizvodnje.
Sadašnje stanje tehnologije proizvodnje vina, na području općine Brtonigla, možemo podijeliti u tri grupe:
1. tradicionalna (proizvodnja vina na klasičan “stari” način u neadekvatnim sudovima i podrumskim prostorijama i bez uporabe enoloških sredstava),
2. modificirana tradicionalna (određena kombinacija tradicionalnoga i suvremenog) i
3. suvremena tehnologija (visok stupanj opremljenosti podruma i pridržavanje suvremenih tehnoloških saznanja tijekom vinifikacije).
Za ovo područje može se konstatirati da nije samo pratilo kretanje vinarstva u Istri, već da su pojedini proizvođači ovog područja bili i predvoditelji novog tehnološkog vala.
IZVOR: "Prirodni čimbenici poljoprivredne proizvodnje u Općini Brtonigla", travanj 2001.
