1234. su se godine našla najstarija izvješćivanja o ovom lokalitetu u aktu koji je obilježavao granicu između Novigradskog teritorija i lokaliteta Sv. Jurja, srednjovjekovni dvorac koji se nalazi na ušću rijeke Mirne. U spomenutom dokumentu, grof Mainardo mora odlučiti, u ulogi suca, o raspravi koja se vodi između Vosalca iz Momjana, Enrica iz Pazina, pa čak i Općine Novigrad i Vidotta i Flabiana, gospodari Sv. Jurja. Između svih tih lokaliteta, u dokumentu se spominje i Ortoneglo (Brtonigla). U XVI. je stoljeću Brtonigla već bila znatno selo, čemu svjedoči činjenica da su u ljetnim mjesecima tu dolazili novigradski biskupi kako bi izbjegli malariju. Upravo u Brtonigli 1621. godine Massimo Rigo, predstojnik Eusebia Caimo, novigradskog biskupa koji je također bio i kanonik Aquileie, predao je pergamenu kako bi izbjegao svađu između nekoliko bujskih obitelji oko prava imenovanja svećenika lokalne crkve Blažene Djevice Marije.
Predstojnik Caimo umro je u Brtonigli 18. listopada 1640. godine i njegov je leš prebačen u Udine u crkvu Blažene Djevice Marije. U drugoj polovici XVI. stoljeća, selo je spadalo pod župama novigradske općine, ali nastojalo je postati samostalna župa. I tako je i bilo, kad je 27. siječnja 1580. godine Brtoniglu svečano posjetio biskup Agostino Valier. Slično drugim istarskim lokalitetima, i naše je mjesto pretrpilo mnogobrojne epidemije kuge. Pomanjkanje podataka nam ne dozvoljava da tvrdimo sa sigurnošću da li je Brtonigla bila pošteđena od zaraze prije 1600 ali postoje podaci kojima se može potvrditi da epidemija 1630 – 31. godine veoma smanjila lokalno stanovništvo koje je od 587 prešlo na 326 stanovnika. Brtonigla se brzo oporavila nakon kuge. Klima i plodna zemlja ovoga mjesta je privuklo mnogo obitelji susjednih naselja, pogotovo iz Novigrada gdje su u tom periodu bile prisutne i kuga i malarija. Između novih obitelji koje su stigle u Brtoniglu valja spomenuti obitelj Rigo i obitelj Busin, veliki zemljišni vlasnici i trgovci drvenih proizvoda, peradi i prehrambenih proizvoda. Iz Friulia su nam stigli šumari, obrtnici, trgovci i naseljenici i tako je stanovništvo brzo poraslo i dostiglo razinu stanovnika prije epidemije.
IZVOR: Niki Fachin, "Brtonigla i okolica / Verteneglio e dintorni", prijevod sa talijanskog Tulio Vorano, Općina Brtonigla 2001.
